Osobnosti — Dalmacija

(kronološki po datumu rođenja)

245 - 313

Nakon što je Dioklecijanu u Rimu uspio furiozan uspon do cezara, nakon što je u Egiptu ugušio ustanak, Englesku i sjevernu Francusku vratio Rimu i osvojio Perziju, sin je grada Solina odlučio podignuti sebi boravište za starost. U samo nekoliko godina podigao je nekoliko kilometara od svojega rodnoga grada palaču, koja do danas krije stari grad Splita. Sam je graditelj taj kompleks pak mogao koristiti samo 8 godina, koje su mu ostale između njegova odstupanja s političke pozornice i njegove smrti.

14XX - 1473

Dok mnogi drugi umjetnici odveć lako padaju u zaborav, Dalmatinac je sam sebi podigao spomenik, bolje rečeno: nebrojene spomenike. Jer u Zadru rođeni kipar i arhitekt nije samo uljepšao nemalo gradskih slika u Dalmaciji i Italiji svojim kipovima, gradskim kućama, crkvama i obrambenim građevinama — on je i cijeli grad Pag zamislio na crtaćoj ploči. Dalmatinac je pomiješao tradicionalne motive pozne gotike s modernim proporcijama upravo nadolazeće renesanse i tako stvorio graditeljski stil kojemu se do danas znalci i laici jednako dive ili ga barem intuitivno smatraju skladnim i lijepim.

1487 - 1572

Renesansni književnik Hektorović učio je od onih najvećih: intenzivno je studirao umjetnost antičkoga pjesnika Ovidija, trudio se oko što je moguće smislu i riječi vjernijega prijevoda njegovih djela i tako uspostavio svoj vlastiti, pamtljiv stil. Tako ne čudi da su nemale njegove pjesme danas poznate kao narodne pjesme u Hrvatskoj i preko nje. Hektoroviću bi se taj razvoj zasigurno bio po volji, imao je i sam sklonost prema folklornim napjevima: u svojem djelu „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ u izmišljeno oplovljavanje otoka Hvara opet i opet utkiva odlomke starih ribarskih pjesama i glazbene citate. Hektorovićeva stambena kuća danas se može razgledati u Starom Gradu na Hvaru.

1588 - 1638

Rođen kao sin dobro stojeće plemićke obitelji stare Raguze, Gundulić nikada nije došao u nezgodnu situaciju da bi eventualno morao raditi kao ribar ili seljak i zato se radije posvetio umjetnosti pisanja. Patriotsko-romantična pastirska drama „Dubravka“ i herojski prikazi vitezova u „Osmanu“ do danas se smatraju izvrsnim primjerima južnoslavenske barokne književnosti. U svojem se poznom djelu Gundulić obratio crkvenoj lirici i time nadahnuo cijeli naraštaj imitatora.

1704-1760

Franjevac Kačić-Miošić nije se zadovoljio time da studira svete spise i s drugim učenjacima raspravlja o vječnosti i svetom, nego je imao neodgodivu potrebu pridonijeti prosvjeti prostoga naroda. Tako je napisao bestseler hrvatske književnosti kao takav: u „Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga“ pjesnik jednostavnim jezikom mudro i zabavno pripovijeda iz hrvatske povijesti i dotiče nepravde svojega vremena. Osim toga objavio je i brojna teološka i filozofska djela. No vjerojatno je Kačić-Miošićev angažman za često zanemareni narod ono što je dovelo do toga da mu je postavljeno nekoliko spomenika — među ostalim u Makarskoj.

1711 - 1787

Slično kao Leibniz u njemačkom govornom prostoru, u Dubrovniku rođeni Bošković poznat je u svojoj domovini kao jedan od posljednjih univerzalno obrazovanih. Zaokupljao se filozofijom, astronomijom, matematikom, mehanikom, geofizikom i meteorologijom. Nakon profesura u Rimu i Paviji Bošković se konačno naselio u Milanu, osnovao i vodio zvjezdarnicu i sastavio svoje najslavnije djelo: „Teorija o atomima“.

1883-1962

Kako turbulentan je bio život najvećega hrvatskoga umjetnika svojega vremena, tako je svestrano i njegovo djelo: od religioznih skulptura do ženskoga akta, od secesijskoga stila do klasicizma, od slike do zdanja Meštrović je tražio granice svojega talenta. I sa svakim je svojim predmetom u trenutku nastanka dao komentar na aktualan politički položaj svojega aktualnoga mjesta stanovanja ili svoje domovine. Jer budući da nije htio živjeti pod talijanskom okupacijom, mladi je Meštrović, tek što se vratio sa svojega studija u Beču, već i morao emigrirati u SAD. Retrospektiva njegova djela odvija se kao trajna izložba u zdanju i vrtu koje je sam osmislio u Splitu — on sam leži posve u blizini, u domovinskoj zemlji, pokopan.

1876 - 1949

Svoj je novac Vladimir Nazor zarađivao kao seoski učitelj i prevoditelj, slavan je postao po svojoj književnosti, koja svjedoči o točnom daru zapažanja, fantaziji, ljubavi prema detalju i neizmjernom rječniku. Njegova su najslavnija djela „Veli Jože“, čiji opisi prirode uzalud traže sebi ravne; „Medvjed Brundo“, basna koja je nadahnuta „Knjigom o džungli“, i „Pastir Loda“, na kojem je autor osam godina brusio prije nego što ga je htio objaviti. Konačno je u tom romanu htio odati počast dvijetisućljetnoj povijesti svoje zemlje i pustiti svoju glavnu figuru da je proživi. Osim toga stvorio je nemalo bajki, analogija, pjesama i priča — kako je raznovrstan bio njegov stil, tako je konzekventan Nazor ostao u svojem izboru tema: cijelo djelo obrađuje povijest i ljepotu Dalmacije.

1971 -

U trenutku u kojem su štete jugoslavenskoga rata najvećim dijelom bile popravljene i kad se Hrvatska pod novom vladom htjela otvoriti Zapadu i biti primljena u razne saveze država, došao je veliki čas Gorana Ivaniševića: teniski profesionalac iz Splita, koji je nekoć bio slavan po svojem impulzivnom temperamentu (i često i kažnjavan zbog njega) i koji je već dugo pružao samo osrednje rezultate, iznenađujuće je 2001. pobijedio u finalu u Wimbledonu. Cijela je zemlja slavila svoju novu zvijezdu i identificirala se s autsajderom, koji je sve iznenadio i ipak ostao posve onaj stari.