Top 10 znamenitosti — Dalmacija

Cijeli grad u jednoj palači, cijela povijest u svakom kamenu; Dioklecijanova palača u Splitu i tisućljećima nakon svoje izgradnje srce je grada Splita. Po istom mramoru, koji su već sandale starih Rimljana izglačale, danas šeću gosti grada u japankama i posjećuju na primjer mauzolej mrzitelja kršćana Dioklecijana, koji danas služi kao crkva. Između toga vlasnice prodavaonica i prodavačice na tržnici idu za svojim poslovima, djeca pokušavaju svoje ogromne kugle sladoleda pojesti brže nego što se mogu otopiti, a poslovni ljudi hite s jednoga sastanka na drugi. Jer dok se drugdje antičke palače odjeljuju od javnosti i mogu se razgledati samo uz ulazninu, Dioklecijanovu palaču zaista se može doživjeti.

O Starom gradu Dubrovnika može se uprkos raznolikoj i dugoj povijesti grada posve lako priskrbiti pregled: izvorne gradske zidine nisu samo još uvijek potpuno sačuvane, nego se po njima smije i hodati cijelom dužinom od 2 km i brojiti krovove uzorkovane u najrazličitijim tonovima crvenoga, koji uličice čine gotovo nevidljivima, ili već sada planirati koju od desetaka crkava, galerija, muzeja i spomenika čovjek onda želi prvo razgledati. Pri čemu planovi u Dubrovniku ionako imaju kratko vrijeme trajanja, konačno se svakoga dana može biti iznenađen novim umjetničkim, glazbenim ili teatarskim festivalom. Budući da su ovdje u nekadašnjoj Ragusi u svim stoljećima nastajala značajna kulturna djela i da su se i svi povijesni „trendovi“ odavde širili u ostatak Hrvatske, čovjek se s tim periodično odvijajućim svečanostima vidi u važnoj tradiciji. Tako Stari grad Dubrovnika ostaje zauvijek mlad.

Čak i ako sami ne biste imali izražen interes za povijest i arhitekturu, na Trgu Ivana Pavla II. u Trogiru ćete razumjeti zašto te teme druge ljude tako fasciniraju: ovdje stoje zid uz zid nekoliko najvažnijih, najljepših i najznačajnijih građevina hrvatske povijesti. I Crkva i okupatori predstavljali su se na tom mjestu narodu sa svoje najbogatije strane, bivši sud, sat-kula i nekoliko gradskih kuća isto tako obrubljuju trg. A samo nekoliko koraka u sva četiri smjera nalaze se na trogirskom poluotoku daljnje crkve, tvrđave, zbirke i naravno i restorani i dućani. Na vodenom putu oko staroga grada mladi se hvale svojim brzim malim motornim brodicama i pokušavaju pozornost ljudi na promenadi odvratiti od gradske kulise. A budući da im to ne uspijeva, pokušavaju to još danas…

Najdinamičnija plaža svijeta leži na otoku Braču u Bolu. A to se ne odnosi samo na kupače i trgovce, koji šljunčanu plažu svaki dan uranjaju u vedro, veselo i samo rijetko tiho ozračje, nego zaista na samu plažu: zbog nedostajućega čvrstoga temelja i stalnoga djelovanja valova oblutci trajno mijenjaju svoj položaj — a time i oblik poluotočića. Sad rog pokazuje nešto na lijevo, pa opet na desno, postane sad duži, sad širi — pojava koja nije samo jedinstvena, nego se i veoma povoljno odražava na dostupnost mjesta za ležanje…

U zemlji u kojoj većina rijeka presušuje u močvarnim krajolicima ili se od ljetne vrućine odmah ispari, skupilo se nekoliko sretnih okolnosti koje bi uređenjem Nacionalnoga parka Krka trebale biti zaštićene i sačuvane za buduće generacije: nepropusno sedreno podnožje sprječava da kišnica može procijediti u podlogu, stupnjevita struktura podnožja ne pušta samo da nastaje podosta vodopada, nego iznosi i naravne barijere koje nadolazeću vodu zaustavljaju u dva jezera. U okolišu rijeke razvile su se za regiju isto tako tipična kao u svjetskim mjerilima jedinstvena flora i fauna, a u 15. je stoljeću i katolička Crkva otkrila tu „naravnu ljepotu“ i na jednom otoku u gornjem jezeru podigla samostan koji se danas može posjetiti brodicom.

Gdje se oštri kameni otoci uzdižu iz zrcalno glatkoga Jadrana, nisu daleko ni prijatelji jedrenja i šnorkelanja. Kornatski arhipelag već dugo nije više savjet za znalce među najidiličnijim brodskim turama, ali zbog veličine parka od 307 kvadratnih kilometara ovdje je još začuđujuće mirno, a budući da će otoci prije ili kasnije potonuti u more, nema ni hotela ni drugih građevina. Uz ipak 147 otočića dosad je svakomu gostu bilo lako naći privatnu kupališnu uvalu ili savršeno mjesto za sidro. Samo je izbor gdje se komu najbolje svidi težak. Tko za njom ne želi tražiti samo na kratkom izletu, može prenoćiti na jednom od kampova i u posvemašnje rano sljedećega jutra vidjeti kako sunce izlazi nad „staričinom zadnjicom“ — jednim od mnogih otoka čija imena svjedoče o humoru, fantaziji (i eventualno samoći) ribara.

Slavniji od grada jest njegov najvažniji sin: otkrivač i pomorac Marco Polo vjerojatno je rođen ovdje u godini 1254. Grad je Korčula međutim za dobar dio življi: male ulice i uličice, raspoređene u obliku lepeze, pozivaju na tumaranje i odmaranje, zainteresirani smiju rado razgledati i katedralu svetoga Marka ili kulu Zakrjan, prije nego što uđu u jedan od malih rustikalnih ali urednih lokala. A ako budete imali sreću biti koncem svibnja u Dalmaciji, ne propustite prikazanu pomorsku bitku godine 1298.! S gotovo autentičnim brodicama, mnogo truda i još više oduševljenja svake se godine iznova oživljava povijesni događaj, nakon kojega je Marko Polo bio uzet u zarobljeništvo i u tamnici u Genovi sastavio svoje slavne putne izvještaje o Kini.

To što katedrala Sveti Jakov u Šibeniku još stoji, protivi se svakoj vjerojatnosti. Konačno je pri njezinoj preko 100 godina trajućoj gradnji bila izumljena tehnika za kupolni krov, pri kojoj između kamenih ploča nema nikakvih vezivnih materijala. Osim toga bi ogromna građevina naravno bila lak cilj za napade tijekom ratova. I ne najmanje bi barem 70 građana grada imalo dobar razlog zidine odmah nakon njihova podizanja ponovno porušiti: jer su skulpture njihovih lica — karikaturalno pretjerane — postavljene kao ukras na vanjskom zidu katedrale. One podcrtavaju da je s pravom slavni Dalmatinac mogao ne samo planirati kompleksne građevine, nego i izraditi filigranske kiparske radove. Budući da crkva svetoga Jakova ipak do danas stoji u Šibeniku, može se računati da će to činiti još i nekoliko stoljeća. Jer od 2000. godine pripada svjetskoj kulturnoj baštini UNESCO-a.

Na posjet kanjonu Cetine mogu se složiti svi romantici i pustolovi: kroz najvećim dijelom nedirnutu prirodu teče rijeka Cetina, koja se duboko usjekla u vapnenačko gorje i stvorila kanjon koji skriva cijelo piratsko selo. Uz riječno se korito tijekom stoljeća oblikovala fina pješčana plaža, a dalje gore, u gorju, neistražene pećine, brojni vodopadi — no i elektrane, koje s rijekom ostvaruju snabdijevanje cijeloga kraja strujom. Jer nasuprot svojoj ljupkoj okolici rijeka je Cetina protkana brzacima, ponese sa sobom i cijele kamene gromade i za raftere je dobrodošao izazov. Pojas za spašavanje i kaciga obveza su, no i sa zaštitnom opremom nastaje dovoljno napetosti!

Most vodi s kopna preko luke grada Zadra do otoka na kojem leži stari grad. Ovdje su uz ogromne troškove i trud podignute nemale Božje kuće i reprezentativne građevine, koje danas ne privlače samo posjetitelje iz cijeloga svijeta, nego se koriste i za kulturne priredbe kao glazbene večeri u Svetom Donatu. Osobita akustika crkve na najugodniji način podcrtava umijeće glazbenika. Vješto je gradsko planiranje u Zadru spriječilo da se s početkom urbanizacije izgradi svaki dostupni komadić zemlje, i tako na otoku staroga grada i danas postoji park u kojem se čovjek može odmoriti od mnogih razgledavanja na terenu ni pola kvadratnoga kilometra velikom.