Hrvatska

Hrvatsku sažeti u jednu riječ uspijeva samo nedovoljno riječju „raznoliko“. Jer na 56538 četvornih kilometara između Rijeke i Dubrovnika, između Jadrana i Vukova, dosad je još svatko našao za sebe savršeno ljetovališno mjesto, a neki i svoju izabranu domovinu. Hrvatska je gorska zemlja, čak i ako se to danas više ne vidi odmah, jer su stotine otoka vrhovi jednoga nakon ledenog doba potopljenog gorja. Ali neposredno iza obale veličanstveno se uzdižu Dinarsko i Biokovsko gorje, koja nakon platoaste ravnice u unutrašnjosti zemlje istječu u romantični pobrđani krajolik što se pruža do Dunava, državne granice Hrvatske. Zbog dosta mekoga krškog i vapnenačkog tla gorska je zemlja protkana rijekama i krajnje plodna — nikakva usporedba s oštrim, sivim alpskim vrhovima! Upravo na širokim riječnim terasama Drave i Save podosta vinogradara i poljodjelaca još živi kao njihovi roditelji i djedovi — samo malo komfornije. Neki od njih nude i „odmor na seljačkom gospodarstvu“ uključivo rano ustajanje i poštenu mišićnu bol. Ako bi vam za dane odmora nešto drugo bilo na umu: kulturne i partijaške turiste vuče u živahne velike gradove, izmoreni velegradski čovjek u parkovima prirode i u zaleđu nalazi šume u kojima si zaista još vuk i medvjed žele dobru noć, sportaši u gorju traže i nalaze izazove, obožavatelji sunca ljenčare u kupališnim uvalama otoka i obale — samo ljubitelji lošega vremena mogli bi biti Hrvatskom razočarani.

Ionako već postojana i prijazna mediteranska klima u Hrvatskoj je osobito stabilna. Zaštićena gorjima, ne postaje ni u zimi osobito hladna, niti je vrućina u ljetu nesnosna kao u drugim sredozemnim krajevima. To se ima zahvaliti padajućem vjetru buri, koja tijekom ljetnih mjeseci hladan gorski zrak duva na obalu i u ravnice. U zimi bura brine da doduše ima hladnih temperatura, ali najčešće blistavo jasno nebo. Kada je u unutrašnjosti zemlje osobito hladno a more upravo lijepo ugrijano, može doći i do kratkotrajnih padova temperature od 15 stupnjeva i više — uzmite dakle uprkos visokoj sezoni u svakom slučaju jedan ili dva pulovera! A ako biste planirali jedriličarski odmor, molimo ne podcjenjujte opomene lokalnoga stanovništva, čak i ako se njihov strah pred naglim rasplamsavanjem burne oluje čini neutemeljenim. Iskusni ljudi mora često prije od znanstvenih meteoroloških postaja prepoznaju promjenu vremena. Bitno je nedramatičniji maestral, koji svojim osvježavajućim dahom oplakuje plaže. Njegova jedina opasnost sastoji se u tome da čovjek sunčanu opeklinu opazi tek doma. Treći tipični vjetar jest jugo, koji se polagano ustanovljuje, sa sobom nosi nekoliko jakih pljuskova i time završava dugo lijepo-vremensko razdoblje. Kada se zna da se njemu imaju zahvaliti dobro vino i ukusne masline, rado mu se oprosti i jedan ili dva dana kiše…

Omiljene korisne biljke koje možete naći u gotovo svakom vrtu jesu masline, rajčice, limuni, vinova loza i uljna drveta. Osim toga se na ravnicama gaji pšenica, a između tih korisnih površina nalaze se divlje rastuće orhideje, čempresi, zumbuli i čičci, da se navede samo nekoliko veoma popularnih biljaka. Svaku regiju pritom oplakuje njezin vlastiti miris, koji svake godine dolazećim turistima već pri prvim dubokim uzdisajima daje ugodan osjećaj da su ponovno „doma“: bilo lavanda na Hvaru, timijan, origano i žalfija na kopnu ili borovica, žuka i lovor u zaleđu. Općenito se može reći da su u Hrvatskoj prije svega grmaste biljke i trave domaće. U ranijim stoljećima bilo je i gustih šuma, no ono što danas vidite od drveća kao bora, pinije i bukava najvećim je dijelom naraslo u toku programa pošumljavanja koji bi trebali suprotstavljati se eroziji. To je bilo nužno nakon što su gotovo svi okupatori — a njih je u Hrvatskoj bilo mnogo — posjekli postojeće šume da bi proširili vlastite flote.

Pojednostavljeno se može reći: što više dolazite u Hrvatskoj, to su veće životinje! Pod vodom je većina životinja (osim dražesnih delfina) praktično takve veličine koja čudesno korespondira s onom većine restoranskih stolova: sparove, kirnje, školjke i hlapove ovdje se nalazi obilato. U rijekama dodatno ima jegulja i pastrva. Nizinu naseljavaju uglavnom domaće životinje i gmazovi. Koze, ovce i krave pasu na pašnjacima i livadama, zmije i gušteri traže prije kamenitu podlogu. Tko za njima traži, sigurno će moći spaziti jednu ili drugu zmiju. Ako na to ipak ne polažete ni najmanju vrijednost, preporučuje se pri pješačenju glasno nastupati: to razgoni plahe životinje! Nekoliko metara više po stranama se zabavljaju zec, kuna, lisica, jazavac i jež. A u gustim se šumama gorja redovno uočavaju vukovi, risovi, divokoze i čak mrki medvjedi. Njihov fond dalje umnožiti ili barem održati stabilnim jedan je od primarnih ciljeva nacionalnih parkova i parkova prirode Hrvatske. Isto vrijedi za u drugim dijelovima Europe već izumrle ptice grabljivice, koje se u Hrvatskoj nerijetko vidi kako veličanstveno kruže nad vrhovima.

Kako je raznolika povijest Hrvatske, tako je i njezina kuhinja: Austrijanci su ovdje ostavili štrudlu, palačinke i krafne, Talijani su donijeli ravioli, rižoto i maslinovo ulje, iz Ugarske su došli riblji i mesni gulaš, Osmanlije su donijele baklavu, a kratko razdoblje francuske vlasti ostavilo je svoje tragove u ribljoj juhi i bijelom kruhu. No dok je priprema međunarodna, u Hrvatskoj se drži do toga da sami prehrambeni proizvodi dolaze iz zemlje — ili još bolje: iz susjedstva. Kao i u doba svakodnevnih političkih iznenađenja, i danas mnogi Hrvati uzgajaju vlastito voće i povrće, a ni domaće životinje u dvorištu nisu rijetkost. Uz tako proizvedeno povrće, ulje, vino, sir i meso, more i rijeke uz prijetnju prelova još uvijek daju obilje poslastica. Ribe se rado jedu sušene i soljene, ali su i začinjene celerom ili češnjakom domaća delikatesa. U unutrašnjosti se prednost daje pečenoj peradi, u gorskim krajevima koza i jagnjetina. Tipičan je za hrvatsku kuhinju lonac za pirjanje „buzara“: u njemu se npr. škampi, dagnje ili srdele pirjaju, prže, zalijevaju, dalje pirjaju i naposljetku i poslužuju. Tipičan se hrvatski jelovnik sastoji od juhe ili salate (rado s lignjama ili plodovima mora), velike porcije glavnoga jela (u siromašnijim krajevima radnim danom najčešće ribe ili povrća — ali kao dobrostojeći turist mirno biste se trebali okusiti kroz raznoliku mesnu ponudu!) i pecivâ kao što je „burek“. Ako to volite rustikalnije i s manje kalorija, možete i svratiti u koju od seoskih konoba. Te gostionice često na jelovniku imaju samo ono što same proizvode. Ovaj sir ili pršut s kruhom najčešće ima delikatan okus i i mještanima je dobrodošao zalogaj. Ako ipak svojemu kuharskom umijeću vjerujete više nego onomu restoranskih kuhara, gotovo svugdje imate priliku na tržnici izravno kod proizvođača kupiti rajčice, odrezak, sir, jaja, vino, ulje, naranče, timijan i nebrojene daljnje poslastice!

Tri glavne regije Hrvatske, Dalmacija, Istra i panonska nizina, sa svoje su strane podijeljene u 20 Zupanski, na hrvatskom „županije“, koje u povijesti nastanka i funkciji odgovaraju otprilike njemačkim saveznim zemljama. Njima se upravlja iz Zagreba, koji s gotovo 700 tisuća stanovnika, još prije Splita (175000 stanovnika), Rijeke (144000) i Osijeka (90000), jest najnaseljeniji grad Hrvatske. Ovdje sjede zastupnici parlamentarne demokracije, predstavnici pojedinih županija, koji trenutačno najvećim dijelom potječu iz liberalno-lijevog tabora. Predsjednik, uvijek biran na 5 godina, od 2000. godine jest Stipe Mesić, čiji je primarni vanjskopolitički cilj Hrvatsku dovesti u EU. Unutarnjopolitički je Hrvatska još uvijek posve zaposlena povratnim naseljavanjem ratnih bjegunaca, radovi na raščišćavanju i obnova najvećim su dijelom završeni. Osim dnevne politike i komplimenata na opuštenu situaciju u zemlji posjetitelji ne bi nužno trebali dizati temu politike. Tko nije apsolutno vrstan u hrvatskoj povijesti, može neopreznim komentarima o posljednjem ratu, odnosu prema Srbima ili spontanom procjenom što bi se sve moglo bolje napraviti lako izazvati nesporazume i inače velikoj gostoljubivosti postaviti nagli kraj. Konačno nikada ne znate koje mišljenje zastupa vaš sugovornik, a i statistika da je 89 % od 4,3 milijuna stanovnika Hrvata, 5 % Srba i 6 % pripada drugim manjinama daje samo grubu orijentaciju.

U Hrvatskoj ne možete samo u svako vrijeme govoriti o sportu (nogomet, tenis, olimpijada), nego prije svega i sami postati aktivni. Najbliže je naravno jednostavno otići plivati ili pješačiti — a to zaista nije loša ideja! Tko Hrvatsku vidi samo iz automobila ili ide na plažu samo da bi se pekao, nije Hrvatsku doživio. Otkrijte kraj radije na svojim dvjema nogama ili na pravom konju: iznajmljivanja bicikala i konjički centri nalaze se u svakom manjem mjestu, često vam se besplatno stavlja na raspolaganje kartografski materijal ili se nude vođene ture. I ponijski centri za djecu i odrasle trenutačno u Hrvatskoj postaju sve popularniji. Ako radije ostajete na jednom mjestu, možda je jedno od nebrojenih teniskih igrališta nešto za vas — tko još nije Goran Ivanišević, može to još postati… Ili zamijenite reket za dasku, naučite surfati ili skijati na vodi i iskoristite priliku — ako biste protiv očekivanja ipak jednom pali u vodu — da na zaronu promatrate šareni, svjetlucavi svijet riba. Već i šnorkelska tura posreduje grubi doživljaj životinjskoga svijeta koji je i sam po sebi upečatljiv. No tko se jednom razgledao u jednom od uobičajenih ronilačkih područja (Rasip, Biševo, Dubrovnic, Perljesac i mnogo drugih), zna što pojam „raznolikost vrsta“ zaista znači!