Najvažniji gradovi — Hrvatska

Glavni grad Hrvatske u isto je vrijeme grad zemlje koji se najprije smije označiti metropolom. Doduše djeluje relativno pregledno, ali malobrojne ulice središta imaju što pokazati: nemalo dobro opremljenih i s ljubavlju opisanih muzeja nalazi se u neposrednoj blizini trgovačke ulice i barskoga kvarta. Između toga opet i opet: parkovi, zelene površine, crkve i tu i tamo vladina zgrada. Zagreb međutim zbog svojega u prosjeku dosta mladoga stanovništva nema ništa od važne težine drugih glavnih gradova, nego se uz svoj politički zadatak razumije upravo i kao turističko i odmorišno mjesto.

Jedan dnevni marš od granica s Mađarskom i Srbijom udaljen leži Osijek, glavni grad Slavonije. Odrediti središte Osijeka teško je, jer grad zapravo ima dva: jednom naravno izraslo središte s katedralom u neogotičkom stilu, darežljivim trgom pred njom i nizovima ulica koje k njoj vode — i drugo, dva kilometra udaljenu Tvrđu. Ta je tvrđava podignuta u vrijeme austrijske okupacije i bombardiranja u 1990-im godinama preživjela je na radost neoštećena. Ovamo vode slikovita obalna šetnica i reprezentativna ulica obrubljena zelenim pojasima. I kao da bi trebalo stvoriti još više zbrke, stanovnici su Osijeka najljepšu plažu na obali rijeke Drave još i nazvali — posve skromno — Copacabana.

U unutrašnjosti zemlje, između brežuljkastoga lanca Dilj i rijeke Save, leži mjesto Slavonski Brod. Živo se ozračje između ostaloga ima zahvaliti dobroj prometnoj povezanosti mjesta: glavna autocesta zemlje i osobito omiljena željeznička pruga sastaju se u tom gradu na granici s Bosnom. Tako nije čudo da se i gospodarstvo i broj stanovnika sjajno razvijaju. Jedva je koji drugi grad u posljednjih 50 godina zabilježio takav rast i samo je pitanje vremena dok Slavonski Brod ne bude sljedeća metropola Hrvatske.

Čak i ako upravni grad istoimene županije Karlovac ne leži na moru, i ovdje se može provesti odmor s kupanjem. Cijele četiri rijeke protječu kroz grad od 60.000 stanovnika i voda je tako čista da upravo poziva na plivanje. Prijašnji Karlstadt gleda natrag na impozantnu povijest, koja se odražava i u gradskoj slici i kulturnoj ponudi — daleko ne samo u ipak dosta rustikalnoj svetkovini piva, koju svakoga kolovoza priređuje mjesna pivovara.

Otkako je car Augustus prije oko 3000 godina izgradio amfiteatar u Puli, posjetitelji iz svih zemalja naviru na sjever Hrvatske da bi otkrili upravo to, antičke hramove i teatre i ne najmanje čarobne uvale te jadranske metropole. Nepunih 60.000 ljudi ovdje trajno živi, od toga oko četvrtina Srbi i Talijani, što gradu daje kosmopolitsko ozračje. A tko čezne za malo više mira, jednostavno prelazi na jedan od četrnaest otoka Nacionalnoga parka Brijuni pred gradom.

Rijeka nije samo najveći i najvažniji lučki grad Hrvatske, nego je zbog dobara koja se ovdje svakodnevno utovaruju i istovaruju i uzoran industrijski grad. Gospodarstvo se ovdje zapaža znatno pozitivnije nego u širokim dijelovima ostatka zemlje, a prihod stanovništva manje ovisi o turizmu nego u drugim obalnim mjestima. No to ne treba značiti da se ovdje posjet ne isplati — naprotiv: gradsku sliku obilježuju ornamenti pročelja habsburškoga vremena, na Korzu, trgovačkoj ulici grada, nalazite sve moguće i nemoguće suvenire, a hodočasničku crkvu Trsata pred vama je posjetio i papa Ivan Pavao II. Jesu li zaista anđeli u godini 1291. donijeli ovamo kuću svete Marije, naravno se može posumnjati — no ljepše je i zahtjevnije možda pokušati u to vjerovati.

Bilo kroz Kopnena vrata ili preko pješačkoga mosta: čim se stupi u stari grad Zadra, razočaranje predgrađima od pranoga betona pretvara se u oduševljenje za obilato ukrašena pročelja kuća austrijskoga i venecijanskoga vremena: goveđe glave i Markovi lavovi, sveci i čudovišta gledaju iz svih uglova dolje na posjetitelje, koji ovdje poduzimaju malu kupovnu šetnju, kušaju hrvatske specijalitete ili razgledaju jedan od brojnih muzeja. Gotovo svaka građevina prijašnje pomorske sile Zadra ima pripovijedati priču: tako legenda kaže da biskup Zadra u 9. stoljeću nije samo financirao gradnju crkve svetoga Donata da bi sebi samomu postavio spomenik, nego ju je stvorio vlastitim rukama — iz kamenja rimskoga foruma, koji i danas čini središte grada.

Tko šeta za razonodu kroz strme uličice terasastoga staroga grada Šibenika na rijeci Krki, razumjet će zašto Šibenik mnogim turistima vrijedi kao najljepši od svih hrvatskih gradova. A to da je i Hrvatima, osim estetskoga, drag i mio, leži među ostalim u tome da to mjesto nisu osnovali okupatori i osvajači, nego lokalno stanovništvo samo. Osim toga su ipak i pojedine epohe ostavile svoje tragove: Venecijanci su gradili utvrde, Austrijanci gradske palače, luka i crkve bili su gotovo neprekidno obnavljani, šireni i uljepšavani. Tako UNESCO nije ni oklijevao imenovati mjesto svjetskom kulturnom baštinom. A koga je pobilo mnoštvo i sjaj povijesnih građevina i tko bi se radije povukao u prirodu, nalazi ovdje floru i faunu koja je dostojna statusa UNESCO-ve svjetske prirodne baštine.

Uvijek se iznova posjetitelji u Splitu, kada su stigli u luku ili na autobusnu stanicu, sjeli na prvu kavu u jednoj od simpatičnih kavana na obalnoj promenadi i onda se dali u malu istraživačku šetnju, pitaju gdje je onda ta slavna, ogromna Dioklecijanova palača zapravo — i ne opaze da stoje posred nje. Ono što danas djeluje kao kulisa za film o antici i nema nikakve muzejske distance, bivša je palača hrvatskoga cezara i jedan od mnogih razloga da se posjeti Split. Drugi mogu biti sedam sunčanih sati na dan, dobra trajektna veza za dnevni izlet u Italiju, uređene plaže u dohvatu hoda, zoološki vrt u području za bliži odmor iznad grada, svježa zelen i ručno napravljeni sir na tržnici, brojne umjetničke galerije ili nogometni klub Hajduk… Nemoguće ih je sve navesti — lijep projekt odmora da se nađe što više njih.

George Bernard Shaw imao je tijekom svojega posjeta Dubrovniku jednostavnu i dobru ideju kako da bude citiran što je češće moguće: trebao bi samo napisati nešto što što je moguće više ljudi osjeća upravo tako. Rečeno, učinjeno — od tada se uvijek Shaw navodi kao svjedok kada netko želi podcrtati da je Dubrovnik zaista „raj na zemlji“. U raju nije samo cijele godine lijepo toplo i sunčano (čak i najhladniji mjesec ima još prosječnu temperaturu od 5 stupnjeva Celzija), nego grad zaštitnik Blaž još i štiti od svega zla. Očito on svoj posao radi dobro, jer je gradu, osim bombardiranja početkom 1990-ih godina, bila podarena doduše uzbudljiva i raznolika, no najvećim dijelom mirna i sigurna povijest. I to vjerojatno doprinosi toplosrdačnoj atmosferi koja nije oduševila samo Shawa.