Povijest — otok Brač

Prvi Hrvati koji su se nastanili na Braču bili su pleme Neretljana. Potisnuli su Rimljane, koji su zemlju prije toga oteli Grcima i Ilirima. No i u kameno je doba ovdje već bilo ljudskoga života, koje je otoku dalo ime izvedeno iz njihove riječi za „jelena“. Kao i posvuda gdje je u Europi bilo skupina lovaca i sakupljača, ni misionari nisu dugo izostajali, i tako su Brač pokrstili Franci, dok Mlečani nisu otkrili velik otok za sebe i i ovdje htjeli uspostaviti trgovačke i vojne postaje. Od 11. do 15. stoljeća Brač je doživio fazu neprekidnoga sporenja: Ugri, Mlečani i gusari iz Omiša dolazili su, odlazili ili bili potisnuti. Tako se među seljacima koji su ovdje trajno živjeli razvila kultura vrlo okrenuta samostalnosti i teško da čudi što se nekoliko tisuća ljudi krajem 18. stoljeća suprotstavilo nadmoćnoj austrijskoj vojsci i u seljačkom ratu zatražilo više samouprave. Doduše je ustanak potisnut, ali ni austro-ugarska nije mogla dugo držati željeni otočić: Ruse, Francuze i Engleze vuklo je na Jadran i svi su se zaustavili na Braču. Italija je barem uspjela ostati dovoljno dugo da talijanski usadi kao službeni jezik — mnogi ga stanovnici i danas tekuće govore. Iznova se stanovništvo podiglo protiv tuđih gospodara i osnovalo radnički i nacionalni pokret, koji je odavde trebao obuhvatiti i ostatak Hrvatske. No samo je ovdje bilo središte partizanskoga pokreta, koji se u Drugom svjetskom ratu ogorčeno borio protiv neprijatelja i vrijedi kao predvodnik komunističke politike zemlje. Na to podsjeća spomenik u Bolu koji je 1951. podignut u čast borcima otpora. Otada je na Brač ušla udobnost: sveobuhvatne strujne mreže, tekuće slatke vode i asfaltiranih cesta prije nije bilo. Tako su i stanovnici danas daleko manje borbeni — ali samosvjesni kao i uvijek!