
- Kabina za presvlačenje
- Mogućnost parkiranja +3

otok Brač
Podaci karte © suradnici OpenStreetMapa · Pločice OpenFreeMap
Četrnaest puta na dan u vrhuncu sezone može se trajektom putovati između Splita i Supetra – ali tko bi to htio! Živahno primorsko mjesto, čije je srce luka u dubokoj uvali, i samo ima dovoljno za ponuditi: besplatne koncerte, arhitekturu vrijednu gledanja i više restorana nego što se može iskušati u jednom odmoru. Kada se onda sjedi s čašom domaćeg vina na večernjem suncu, folklorna skupina pleše uz tradicijske pjesme, a pristaje posljednji trajekt, čestita se onima koji ovdje provedu barem još nekoliko sati toga dana.
Tristo pedeset ljudi živi u Mircama na Braču, u starinskom malom mjestu čija široka pročelja više stvaraju dojam otmjena načina života nego što ga potvrđuju. Zapravo su ljudi koji žive među tim palačama sličnim građevinama i monumentalnom župnom crkvom sagrađenom 1733. temeljito čvrsti i prizemljeni. Njeguju svoje voćnjake i vinograde i uživaju u mirnu životu i lijepu vremenu. A ako netko osjeti hitnu potrebu za više ili nečim drugim, u mjestu su i dva supermarketa.
Kako je lijepo što stanovnici Sutivana vole svoje susjede! Jer tako je nastalo zbijeno mjesto koje danas 500 ljudi zove domom, umjesto da si je svaki doseljenik osigurao jednu od brojnih uvala u neposrednoj blizini što dalje od ostalih. Tako su plaže i danas neizgrađene, dostupne svim kupačima i nadohvat kratke šetnje, dok se u mjestu mirno može odustati od dugih pješačenja.
Selo Bobovišća na Moru na otoku Braču djeluje kao da je ovdje stalo vrijeme: ne budi se čovjek zato što zvoni budilica, nego zato što se ovce i koze tjeraju seoskim ulicama; domaće vino odležava u bačvama jednako strpljivo koliko su strpljivi i vinari u njegovu sazrijevanju; livade i pašnjake dijele planinari i stoka – tako barem kažu ono malo turista koji su dosad otkrili Bobovišća na Moru kao odredište za odmor. A koga tolika idila čini sumnjičavim, neka se sam uvjeri!
Ložišća su ogledno mjesto hrvatskoga feminizma: svih sedam vijećnika su žene, nijedna ne pripada nekoj stranci, nego je zanimanje isključivo u tome da se oblikuje najbolja politika za 160 stanovnika mjesta. Osim toga, najkarakterističnija je za mjesto vrlo osebujna arhitektura koju se vidi na gotovo svim kamenim kućama: ulaz okrenut prema sjeveru, drveno stubište na vanjskom pročelju i ni više ni manje nego dva kata tipični su za taj graditeljski slog.
Nekadašnje upravno sjedište otoka Brača brzo je dostupno iz svih ostalih mjesta jer leži u središtu otoka. Za leđima mu se uzdiže 778 metara visoka Vidova gora, a ulice su obrubljene raskošnim gradskim kućama patricija i malim crkvama, uglavnom u gotičkom slogu. Izdaleka goste pozdravlja vrh zvonika iz 1746. godine, a tko se zaustavi u Nerežišćima, htjet će razgledati i renesansni oltar župne crkve.
U krajoliku u kojem su se građani Pražnica nekoć nastanili lako je vjerovati u dobrohotna stvoritelja. U skladu s tim Pražničani su kroz nekoliko stoljeća marljivo gradili crkve i tako ih dobro održavali da se i najstarija Božja kuća u mjestu, iz 1111. godine, još svakoga tjedna koristi za bogoslužje. No u Pražnicama poznaju i druge užitke: gostionice i plaže gostima su otvorene gotovo u svako doba, a tko želi vidjeti još više Božjega širokog svijeta, jednostavno rezervira jednodnevni izlet brodom.
Sve u Donjem Humcu svjedoči o dugoj povijesti mjesta: špilje u okolici, nastanjene već u brončano i mlađe kameno doba, najstarija sačuvana skica broda u Dalmaciji, urezana u zidove crkve Svetog Luke, mauzolej na ulazu u mjesto te razne crkve i rustikalne gradske kuće. No nažalost bi povijest mjesta uskoro mogla doći kraju, jer sve više stanovnika mlađega naraštaja odlazi: mirno mjesto za odmor i opuštanje ipak nije za svaki dan, za cijeli život.
Pastirsko naselje Gornji Humac leži 12 km od najbliže plaže u unutrašnjosti otoka Brača. Već su u mletačko doba mornari i putnici rado poduzimali taj put kako bi nabavili izvrstan sir i mesna jela stanovnika, a recepti se dorađuju do danas, pa nijedan gurman ne bi smio propustiti mali zalogaj. Uz to se rado poslužuje dobro vino, a s odgovarajućim pogledom na obalu otoka sve je još ukusnije, ako je to uopće moguće.
Najstarije je mjesto na otoku u mnogim vidovima sačuvalo stanovitu ekscentričnost. Ne samo da zlatni rat, najljepša plaža otoka, izluđuje kartografe jer neprestano mijenja svoj oblik, nego i mjesne predaje djeluju bizarno: baš da 5. kolovoza bude godišnjica rijetkoga događaja da je u Bolu pao snijeg. I danas se taj nadnevak obilježava pučkom svetkovinom. Barem je mjesno vino iznad svake sumnje te nadaleko voljeno i cijenjeno.
Stanovnici nekadašnjeg pastirskog naselja jednom su otkrili da se ovce mogu pasti posvuda, ali da se samo ovdje oko Selaca nalazi lijep mramor po kojem je otok slavan. I tako se razvila vlastita klesarska škola, čije se mijene i djela mogu razgledati posvuda u mjestu. Većina kuća, crkava, utvrda i parkova ukrašena je bijelim kamenom koji se tako oštro odvaja od sočnoga zelenila okolnih šuma i duboka plavetnila obližnjega mora.
Sumartin je od svojega osnutka kao izbjegličko sklonište za osmanskih pohoda tako usko vezan uz more da se život ljudi gotovo više odvija ondje nego na kopnu: malo brodogradilište, koje radi i danas, osigurava kruh svima onima koji nisu radili kao ribari ili u međunarodnoj plovidbi, a Sumartin je jedno od rijetkih mjesta u čijoj luci nema zabrane plivanja. Možda nije najljepše mjesto za osvježenje, ali zacijelo je najsredišnjije.
Najmanje naselje otoka Brača sa 113 stanovnika već svojim imenom pokazuje da je i razmjerno mlado mjesto: Novo Selo znači novi grad, i neovisno o tome što to mjesto nosi ime još od 13. stoljeća, stanovnici sliku sela iznova potvrđuju. Dok se drugdje u sićušnim mjestancima ljudi kriju od javnosti i njeguju vlastite hirove, stanovnici Novoga Sela otvoreni su prema svijetu i gostoljubivi.
Povlja, na sjeveru otoka Brača, sežu do posjeda Paulijana, po čijem imenu potječe i naziv mjesta. Nakon Rimljana ovdje su graditeljski djelovali kršćani: župna crkva Svetog Ivana i benediktinski samostan obilježavaju sliku i razvoj mjesta. I tako je možda božanskoj providnosti zahvaliti što je turističko društvo baš Povljima dodijelilo naslov „najljepšeg malog turističkog mjesta u Splitsko-dalmatinskoj županiji" – no vjerojatnije ipak iskustvu i objektivnosti društva!
Nadimak Pučišća, „luka utvrda", naglašava dvije velike znamenitosti mjesta: s jedne strane, ionako duboka uvala uz koju Pučišća leže rascijepljena je u dvije manje uvale, tako da more pred mjestom leži u obliku srca. Zovu se Pučiški Dolac i Stipanska Luka. S druge strane, onome tko dolazi iz toga smjera ukazuje se dojmljiva kulisa nekoliko utvrda i tvrđava koje se nad plažama i ulicama uzdižu pred kamenolomima i šumama.
Postira, čije ime dolazi od latinske riječi „pastura", to jest „pašnjak", sastoje se od barem jednako velikog udjela vode koliko i zelenila. Neposredno na obali nalazi se kaštel Lazarić, čije zidove rese natpisi vjerske sadržine. Tu se kršćanska pozadina mjesta osjeća i kada se razgleda s ljubavlju ukrašena i obnovljena crkvica Ivana Krstitelja. Taj je svetac ujedno i zaštitnik sela, pa se njemu u čast svake godine 24. lipnja priređuje svetkovina kojoj se mogu radovati i „pogani".
Od početka 12. stoljeća ljudi žive u mjestu Dolu, čije opušteno i prijazno ozračje vjerojatno proizlazi i iz toga što se – a da za to nije potreban nikakav zakon – svaka nova kuća gradi i gradila tako da njezina sjena nikada ne može pasti na prozore okolnih. Na brežuljcima u okolici stoje brojne male kapele, gotovo svaka kuća ima vlastiti vinski podrum, izvan mjesta se maslinici nižu uz vinograde, a što se ovdje još može otkriti – to se još ne odaje!
Gotovo kao ravnalom povučena, uvala se urezuje u mjesto Splitsku na sjeveru Brača. Nije čudo da su gusari iz Omiša ovdje naslutili dobro skrovište i mjesto u 16. stoljeću napali, razorili i nehotice tek time doveli do prave veličine. Bogatstvo je mjesto steklo trgovinom mramorom, a učinci toga blagostanja i danas se mogu diviti na većini pročelja kuća; i obližnji kamenolom Rasohe iskoristili su mjesni stvaraoci: reljef „Herkul" stoji ovdje još od Dioklecijanova doba.
Starinski Škrip najstarije je mjesto na Braču i svojim strmim, dijelom pomalo nesimetričnim kućama vrlo jasno predočuje svoju dugu prošlost i posjetitelju neupućenu u arhitekturu. Ovdje se nekoć nastanila obitelj Cerinić i time postavila temeljni kamen novoga naselja. Danas uz dvorac stoje i mala crkva, muzej otoka Brača i gotovo urušeno groblje. Malo-pomalo turisti otkrivaju morbidnu draž mjesta, a dotad ono drijema kao već stoljećima na otočnoj zaravni.
Vodič po plažama



Poznajemo mjesta i plaže o kojima pišemo. Ako ostane pitanje, pišite nam.
Pišite nam