Ide li se iz smjera pećine Kopačina, koja je oko 15 minuta daleko, prema Donjem Humcu, kao da se putuje kroz vrijeme i povijest mjesta: u pećini se nalaze tragovi ljudi iz bronzanoga i mladoga kamenog doba, brzo nakon toga nailazi se na ostatke mauzoleja i kratko pred ulazom u mjesto stoji predromanička kapela sv. Ilije, izgrađena u 10. stoljeću. Selo je samo vjerojatno bilo osnovano u 11. stoljeću, ali trebalo je do 1345. dok „Humac“ prvi put nalazi pisani spomen. Prolazi li se sada mjestom prema sjeveru, nailazi se na najstariji sačuvani crtež broda u Dalmaciji: bio je u srednjem vijeku urezan u zid crkve Svetoga Luke. Tko još uvijek nije dovoljno vidio, obradovat će ga župna crkva — dobro prepoznatljiva po lukovičastom zvoniku — iz 14. stoljeća. U 19. je stoljeću bila dodatno proširena da bi ponudila mjesta svim vjernicima. No većinu njihovih potomaka nažalost vuče dalje od Donjega Humca. Jer kopno i inozemstvo mame dobro plaćenim, raznolikim radom, komforom i razonodom, dok domaći grad ima ponuditi malo više od za turiste zanimljivih ruševina i za domaće zamornih kamenoloma.