Jedan od prvih posjetitelja koje je zanijelo u Milnu bio je ruski car. Godine 1806. posada je jedne od njegovih izvidničkih brodica morala povesti bitku s francuskim vojnicima, koji su kraj oko Brača stavili pod svoju upravu. Bračani su podržali — naravno! — neprijatelja svojih neprijatelja, dakle Ruse, i tako su se Francuzi morali priznati poraženima. Car je došao ovamo, zahvalio, uživao dobro, toplo vrijeme, promatrao kako se razvija otočna uprava i otputovao dalje. Od tada su za njim to učinili mnogi. Osobito Milna privlači vlasnike jahti, čija se luka čini gotovo veća od ostatka mjesta. A za izlazak na kopno zaista se ima i podosta vidjeti: kaštel Angliscina, koji je u 16. stoljeću bio izgrađen tako da su se zaljubljeni plemići uvijek iznova mogli povlačiti u nepregledne, romantične niše za sjedenje; mala župna crkva, koja izvana djeluje tako nespektakularno da čovjek ni ne posumnja na Tizianovu sliku, Rendićevu skulpturu i sva druga umjetnička djela u njezinu unutrašnjosti; i kapela Sveti Josip, koja — kako i priliči crkvi posvećenoj zaštitniku ribara — nudi veoma lijep pogled na more i kupališnu uvalu na jugu Milne.