Postira

Nigdje se na otoku Braču čovjek jasnije ne osvijesti brzoga hoda vremena nego u Postirima. Gdje se prije još na malim poljskim površinama pri grmljavini strepilo za godišnju žetvu, sada stoje blistave fasade high-tech staklenika. Između njih stoje kuće iz (dobroga?) staroga vremena, tijesno izgrađene jedna uz drugu, s obvezatnom seoskom crkvom u njihovoj sredini. Ona je ipak bila potpuno obnovljena, tako da osim vanjskih zidova ništa više ne podsjeća na građevinu iz 16. stoljeća. Mnogo je autentičnija bazilika na istoku Postira: stoji u tom obliku od 6. stoljeća i od 11. je stoljeća kratkoročno bila prenamijenjena u benediktinski konvent. Redovnici su ovdje vjerojatno tražili osamljenost, jer je mjesto Postira, koje danas broji 1000 stanovnika, prvi put bilo spomenuto 1347. Sa svojom udobnom, od svijeta odvraćenom gradskom arhitekturom i sunčanim, otvorenim lučkim bazenom taj se grad čini da je osobito nadahnjujuće djelovao na osjetljivije od svojih građana. Jer čitava tri ovdje rođena umjetnika još su danas cijenjena i poštovana: suvremeni pjesnik, borac za slobodu i političar Vladimir Nazor, pjesnik Ivanišević i kipar Lazanić, koji su živjeli i djelovali u 16. i 17. stoljeću.