Splitska

Nije slučajno što ime mjesta Splitska podsjeća na ime velike sestre, čijoj je pojavnosti bitno pridonijelo. Jer odavde dolazi blistavo bijeli vapnenac koji je između ostaloga upotrijebljen na Dioklecijanovoj palači u Splitu. Selo uz nekoć najveće kamenolomsko područje otoka danas nastanjuje još samo oko 200 ljudi, koji se — mjereno veličinom svojih vrtova — očito radije posvećuju poljodjelstvu nego lomljenju kamena. Nije ni čudo — konačno je vađenje vapnenca u rimsko vrijeme obavljali robovi, a i uz moderne strojeve još uvijek je krajnje naporan, monoton posao.

U 13. stoljeću na današnjem je mjestu župne crkve podignuta Božja kuća, čiji temelj određuje tlocrt današnje građevine, koja je u 16. stoljeću još jednom posve promijenila svoje lice. U zahtjevnoj obnovi crkva je preoblikovana prema tadašnjem ukusu vremena. (Na sreću se takvih akcija poštedjelo u vrijeme bauhausa!) I tako još danas u unutrašnjoj lađi stoji renesansni oltar od mjesnoga drva a nad njim sja veličanstveno i lijepo Bassanova slika „Gospa sa svetcima“.

Obrambeni dvorac imućne obitelji Carinić nije nikakva jedna građevina, nego kompleks od tri kuće i jedne obrambene kule. Dok su drugi arhitekti planirali četverokutne utvrde s po jednim vidikovcem prema svakoj strani svijeta, ovdje se odlučilo podignuti samo jednu zahtjevnu kulu — no s pogledom u krug — i kuće grupirati oko nje. Da bi se osigurala još veća sigurnost, iz svake se od kuća moglo doći u svaku od drugih. Tako bi pri uništenju jednoga dijela ostale još uvijek dvije točke bijega — i prije svega daljnja vrata koja se mogu zaključati i koja bi se najprije morala razbiti. No nije vrijedna gledanja samo ta arhitektonska finesa, nego i zbirka slika u unutrašnjosti.