U Sumartinu, koji zahvaljujući blizini obale, vjetrovima s gorskih strana i kopnu obraćenom položaju u godini ima očekivati relativno mnogo kišnih pljuskova, razvio se veoma učinkovit sistem za dobivanje slatke vode, koje je na otoku uvijek bilo problematično: potomci prvih naseljenika, koji su ovdje u 16. stoljeću u bijegu pred osmanskom vojskom izgradili svoje kuće, počeli su nekada svoje krovove vapniti. Vapna je ovdje ipak bilo obilato i bijeli prah ima i izvrsno filtarsko djelovanje. Kada dakle sada kišni pljusak udari kuću, dragocjena se voda kroz vapno usmjerava u prihvatne bazene i istodobno čisti. Nakon prvoga pranja vapneni je sloj bio tako gust da se dobivena voda mogla čak i dobro piti. Danas s nužnošću nažalost i tradicija sve više iščezava i sve manje krovova sja kao male snježne kupole. Šteta, ali zato danas ima dobro izgrađena marina s dizalicom, upečatljiva podvodna fauna i muzej u starom franjevačkom samostanu.