Znamenitosti — otok Čiovo

Kad je kralj Bela IV. vidio da mu se u ratu između Trogira i Splita na Čiovu može pružiti zaštita, zahvalno je prihvatio pomoć svojega naroda. I više od toga: mjesto da zaboravi gostoljubivost i darežljivost tek što je vlastita koža bila spašena, darovao je crkvu Gospe Kraj Mora, koja je podignuta u mjestu Čiovu.

Samostanom svetoga Lazara i susjednom crkvom Sveti Maria Crkva se u 16. stoljeću primila brige za bolesnike od lepre. Oboljele od te bolesti izgonilo se od 14. stoljeća na drugu stranu morskoga prolaza da bi se građani Trogira zaštitili od zaraze. No tamo su živjeli najvećim dijelom bez nade i brige. Oboje su trebale ponuditi nove crkvene građevine. Nakon što su velike epidemije lepre uspješno pobijeđene, u samostanu je uređena viša škola. Danas na Čiovu stoji otvoren za razgledavanje.

Kao samoostvarujuće proročanstvo djeluje crkva u Okrugu Gornjem: upravo na otoku koji je poznat po svojoj blagoj klimi i bogatstvu ljekovitoga bilja — a uz to je služio kao karantenska postaja za bolesnike od lepre — podignuta je crkva u čast zaštitnice od reume! Utječe li ta svetica sad na klimu i pušta li bilje da buja ili ljudi u srednjem vijeku jednostavno nisu trpjeli od reume i zato su se htjeli zahvaliti „odgovornoj“ svetici — sama crkva, od koje su danas sačuvane još samo ruševine, neće i vjerojatno ne želi dati nikakvo razjašnjenje. Ipak: vrijedna posjeta ne samo za hipohondre!

U Arbaniji su dominikanci u 15. stoljeću izgradili samostan za svetoga Kristofora. Gotičkom građevinom dominira zvonik, u čijoj se unutrašnjosti nalazi drveni križ jednoga srednjovjekovnog umjetnika. Zidovi kule na sreću su dovoljno debeli da su taj artefakt kroz sva ta stoljeća sačuvali od utjecaja vremena. I korske klupe, cisternu u unutarnjem dvorištu i arkadne lukove trebao bi svaki posjetitelj bliže pogledati. One svjedoče o tome koliko su angažiranosti i estetike Trogirani unosili u oblikovanje svojih novih gradova, dok su staru domovinu ugrožavali Turci. Naposljetku su 1566. čak još našli potrebna sredstva da bi dali slavnome Ivanu Lucucu dodati kapelu. Cijelo zdanje danas održava i njeguje jedan jedini redovnik, koji se srdačno raduje svakome zainteresiranom gostu!