Povijest — otok Hvar

Zabilježeno je da su već 384. godine prije naše ere prvi Grci prešli prema Hvaru i ovdje se trajno naselili. Mjesto koje danas poznajemo kao Stari Grad zvalo se tada Pharos i bilo je jedino naselje usred bogatih ribolovnih područja, gustih borovih šuma i plodne zemlje. Iliri i Dalmati raštrkani po otoku najprije su pokušali istjerati uljeze, ali su podlegli grčkom ratnom iskustvu i mnoštvu. Tek su Rimljani 213. pr. Kr. mogli zamijeniti grčku vlast. Vodili su posve drugu politiku od Grka, koji bi Pharos rado bili učinili još jednom jadranskom metropolom. Rim je izvorne otočane potisnuo prema istoku, gdje su se morali posvetiti poljodjelstvu. Pojačanje su dobili u doba velike seobe naroda od Slavena, koji su s Neretve došli na otok i dali mu ime „Lesna". U to su se doba sve više gospodarstava spajala u mala naselja na istočnoj i južnoj obali Hvara. U ranom se srednjem vijeku za Hvar žestoko borilo: od bizantske vlasti 870. do mletačkog osvajanja 1420. Hvar je ipak povremeno iznova bio pod samoupravom. No kako je flota Serenissime trebala čvrstu luku na Jadranu, učinila je sve da Hvar stavi pod svoju zaštitu — i tu je namjeru naposljetku i provela. Živom trgovinom i vezama s inozemstvom Hvar je u sljedećim desetljećima doživio svoje zlatno doba: gradovi su graditeljski oplemenjeni, Venecija je na otok donijela više novca nego što bi ribolov i poljodjelstvo ikad mogli priskrbiti, a pojedine je obitelji uzdigla u plemstvo, kako bi se i politički nemiri uglavnom obuzdali. Taj je plan, naravno, propao: 1510. se 6000 građana pod Matijom Ivanićem podiglo protiv te razredne hijerarhije — bez uspjeha, zbog mletačke nadmoći. Zavađene je strane 1571. ujedinila prijetnja zajedničkoga neprijatelja: turske su čete u svojem napredovanju prodrle do otoka Hvara i gradove sravnile sa zemljom. Uz predan, ali dugotrajan obnoviteljski rad Venecija se polako povlačila. Godine 1774. Kotor je postao najvažnijom lukom kraja, a ugled se Hvara odsad ograničio na njegovu slikovitu prirodu i optimalnu klimu. Otok je doduše još budio stanovito zanimanje kod Austrijanaca, Talijana i Slavena, naizmjence bio dodijeljivan čas jednom, čas drugom narodu, no pravu je poznatost ponovno dobio tek nakon kraja Drugoga svjetskog rata, kad je ovdje turizam počeo hvatati korijena.

Otada sve više međunarodnih gostiju vuče u mala primorska mjesta i planinska sela — no stanovnici su Hvara iz povijesti svoje domovine naučili da svako razdoblje može neočekivano završiti, pa se ovdje ne usredotočuju isključivo na poslove s turizmom, nego čuvaju svoju neovisnost i izvornost time da ribolov i poljodjelstvo i dalje pripadaju važnim gospodarskim stupovima mještana.