Hvar

4000 ljudi cijele godine živi u Hvaru — a vrhunac sezone traje gotovo jednako dugo. U ljetu obožavatelje sunca i pomorce vuče u grad, u zimi blagu klimu ne uživaju samo lječilišni gosti. Tako se promenada i plaža lako mogu činiti prepunima, no tko traži društvo, ovdje će zasigurno brzo naći nove prijatelje. A tko na to ne polaže vrijednost, jednostavno „zauzme“ jednu od malih brodica i da se odvesti na jedan od samotnih otoka Pakleni Otoci u okolici, gdje najviše ima društvo Petka — tako se pak propuštaju ulični umjetnici, prodajni štandovi suvenira i često veoma dobri restorani i barovi u starom gradu Hvara.

Premda je kraj u kojem se nalazi današnji Hvar bio naseljen već u rimsko i grčko vrijeme, i premda su Iliri ovdje izgradili impozantnu utvrdu otpora, mjesto je značenje dobilo tek 1278. godine imenovanjem u biskupiju. Do 1571. Hvar je profitirao od uobičajenoga graditeljskog buma Venecijanaca: bili su podignuti tvrđava i gradske zidine te nekoliko gradskih kuća i brojne seljačke obitelji okolnih dvorova vuklo je u nastajuću metropolu. No nakon uništavajuće pobjede Turaka sve je ležalo u ruševinama. Kao jedna od malobrojnih građevina katedrala je napade preživjela — barem do 1612. — dopola neoštećena — što nije obradovalo samo kršćane, nego i ljubitelje kulture mjesta, jer je taj Božji dom već od 14. stoljeća i teatar grada. Djela Hektorovića i Lucića bila su ovdje prvi put izvedena. Nakon faze francuske vlasti stanovništvo je prešlo na to da smješta strance umjesto da se od njih pusti osvojiti: turizam je ušao u Hvar.

Španjolska je tvrđava — drukčije nego što ime daje naslutiti — podignuta u godini 1557. od Venecijanaca, sami su Španjolci u gradnji sudjelovali samo kao jeftina radna snaga. Kao da današnji muzej amfora ne treba posve opljačkati njegova staroga značenja, još i danas na krovnoj terasi stoje topovi usmjereni prema moru. Između 8 i 24 sata u ljetu i u zimi od 9 do 18 sati može se uz ulaz od oko 2 eura uživati pogled na stari grad, gradske zidine i darežljivo obrastao krajolik na stranama citadele.

Između staroga grada i španjolske tvrđave leži benediktinska opatija na strani između kaktusa, oleandra i rogača. Ovdje su redovnice nalazile mnogo vremena da se uz molitvu i rad u vrtu posvete i vezenju. Iz niti agave izrađivale su čipkane prekrivače i usavršavale umjetnost sve maštovitijih motiva i složenijih oblika. Osobito lijepi primjerci danas se izlažu u samostanu, neposredno uz Lucićevu zbirku slika i ikona.

Najveći trg Dalmacije leži u Hvaru. Gdje je prije jedna vojska za drugom prolazila preko blistavih mramornih ploča, sada posjetitelji kavana sjede na suncu i uživaju preporučljive hrvatske pekarske proizvode. U sredini stoji obavezna fontana — no mnogo je zanimljivije promatrati ljude. Ovamo se ide da bi se vidjelo i bilo viđeno.

Katedrala Hvara podignuta je u renesansnom stilu oko ostataka gotičke samostanske crkve. U 17. su stoljeću benediktinci i darežljive obitelji dodali barokne oltare — od prvotne seoske crkvice ostalo je samo ono što se danas zapaža kao srednja lađa i Gospa iz 13. stoljeća. Zvonik crkve svetoga Stjepana i njezin korski prostor smatraju se primjernim primjerima osobito estetske arhitekture — nadsjaju inače prije tamno održanu građevinu. Sv. Stjepana možete razgledati svakodnevno od 9 do 12 i od 17 do 19 sati. Izvan radnoga vremena redovno se odvijaju i klasični koncerti.

Kad je otok bio zauzet a neprijatelji dovoljno daleko potisnuti, Venecijanci više nisu znali kamo sa svojim ratnim galijama. Dakle su između 1579. i 1611. podigli Arsenal na glavnom trgu. Poslije je knez Semitecolo potaknuo da se dogradi još jedna etaža i od tada je Hvar bio sjedište prvoga komunalnoga teatra Europe. Nakon česte upotrebe i gotovo jednako brojnih obnova danas se sjedi u ložama iz 18. stoljeća, no ne gleda se više glumcima pri radu, nego na moderne slike međunarodnih umjetnika. Arsenal je otvoren svakodnevno od 9 do 13 sati i od 17 do 23.