Prije je trajektna luka otoka ležala u Viri, najzapadnijem mjestu otoka. No otkako su
Stari Grad i
Hvar napredovali u najprivlačnija mjesta otoka, ovamo su zalazili još samo pješaci. I lokalno stanovništvo ubrzo je otišlo u veće gradove — jer ovdje više nije bilo nikoga komu bi mogli prodati svoje proizvode na tržnici. Danas nekoć udobno mjesto djeluje kao grad duhova: kuće koje se raspadaju stoje u oštrom kontrastu prema cvatućem krajoliku, a posljednji stanovnici drže vjernost prije nastanjenom gostioničaru nego ribolovu.