Vrboska

Jedna od mnogih prednosti Vrboske, mjesta od 500 duša, jest da bi bilo manje truda označiti smještaje bez pogleda na more nego one s njim: mjesto se proteže u uskom pojasu oko morskoga rukavca, tako da se, sasvim jednako gdje se čovjek upravo nalazi, do plaže uvijek može doći u samo nekoliko minuta — i preko toga, jer više mostova povezuje obje obale mjesta. Sliku mjesta obilježuju crkva-tvrđava, lučka postrojenja iz godine 1468. i gotičke kuće. Na pročeljima potonjih još se uvijek mogu vidjeti tragovi vatre, koji iznimno ne potječu od napada Turaka u godini 1571. Jer već su 60 godina prije stanovnici u narodnom ustanku sami zapalili svoje mjesto. Borcima za slobodu toga vremena postavljen je spomenik na otočiću u središtu mjesta.

Kako siva i stoična renesansna građevina nad mjestom djeluje izvana, tako izgleda i iznutra: minimalistički jednostavno uređena, jasno vođenje linija i nijedan suvišan detalj ne odvraćaju od svrhe — zaštite i pobožnosti. Za obol od jednoga eura vodi se na kulu i pogled se može pustiti da klizi preko mjesta, luke, mora i dobroga dijela otoka.

Ne vuče samo vjernike svakodnevno u pola 11 ujutro u župnu crkvu svetoga Lovre: 150 godina stare orgulje svojim punim zvukom raduju svako uho, a zbog njezine zbirke umjetnina — najvrjednije na otoku — crkvi zavidi nemalo kustosa. Osim starih ručnih i kovačkih radova, brojnih slika iz posljednjih desetljeća i djela slavnih starih majstora vrijedan je gledanja prije svega triptih koji tematizira svetoga Lovru. Stručnjaci se doduše još prepiru je li ga stvorio Tizian ili Veronese, no jedinstveni su u tome da je — tko god to bio — imao osobito dobru fazu.

Od 9:30 do 12 sati i od 18 do 21 sata može se u ribarskom muzeju informirati o oruđima, metodama i povijesti ribolova u Vrboskoj. Specijalitet je mjesta s pravom ukusna usoljena riba, poslastica koja se prije izvozila sve do Venecije i Padove. Pomoću ribarske kuhinje, mreža, svjetiljki i košara za ulov život s tim napornim i opasnim zvanjem lako se razumljivo ilustrira.