Povijest — otok Vis

Iako su se već u pretpovijesno doba ovdje nastanili prvi ljudi, prva se prava naselja datiraju u godinu 397. pr. Kr. Tada je Dionizije Stariji doveo svoju vojsku na otok i osnovao Issu — prvo grčko naselje istočnoga Jadrana. Do 229. ovdje se živjelo bez neprijatelja, osnivali su se daljnji gradovi u okolici i uživalo dobro vino toga kraja. No onda je gusarska kraljica Teuta jurnula na naselje i Rim je morao pritisnutim Grcima priteći u pomoć, što naravno nije bilo nezgodno, jer se tako Grcima zemlja mogla odnijeti gotovo prijateljski. Od 46. prije Krista Issa je zatim podređena rimskom upravnom sjedištu Saloni, no u zamjenu za politički pad doživjela je arhitektonsko oplemenjenje: forumi i gradske kuće, hramovi i terme podizali su se u tom razdoblju u obilju. Kad je, međutim, nakon podjele Rimskoga Carstva mjesto Issa pripisano Bizantu i time se našlo na krajnjem rubu Carstva, palo je više i više u zaborav. Bio je tada gotovo kompliment što su Mlečani 997. „došli u posjet“ — i ostali nekoliko stoljeća. Do 1242. Visom je sada vladala Serenissima, dok se hrvatsko-ugarski kraljevi nisu sjetili malenoga otoka i vratili ga. Doduše samo nakratko, jer je već 1409. kralj Ladislav odlučio cijelu Dalmaciju za 100.000 dukata prepustiti Mlečanima. Tako i Vis, kojim je nakon propadanja Venecije u 18. stoljeću najprije vladala Austrija, potom Francuska, a od 1811. Britanci. Ti su otok utvrdili tako dobro da ga je Austrija htjela natrag — i 1815. ga i uzela. Uzor, kako se čini, za Talijane, koji su 1918. učinili isto. Tek je od 1920. otok, koji leži nadohvat pogleda hrvatskomu kopnu, i sam ponovno dio srpsko-slovensko-hrvatske kraljevine. Tako ogorčeno sporna točka na zemljovidu mora prosto imati sve pretpostavke za vojno uporište, pomislilo se, i otok je odmah učinjen glavnom pomorskom bazom i zapovjednim središtem. Godine 1944. dodana je vojna zračna luka. Osim toga su se ovdje narodnooslobodilački borci oko kasnijega hrvatskoga predsjednika Tita sastajali na svojim tajnim sastancima u jednoj špilji. Ona se danas ponovno može razgledati, nakon što je otok u politički nesigurnijim vremenima bio zatvoren za strance.