Vis

Glavni i lučki grad istoimenoga otoka sastoji se zapravo od dvaju malih naselja koja su povezana prostranom obalnom ulicom: na zapadu leži Luka, na istoku Kut. Između njih nekoliko kavana, restorana i brojni brodski pomoli na kojima se ljuljaju brodice kućevlasnika. Uličice iza njih najvećim su dijelom čiste stambene četvrti. Ovdje se samo pojedinačno nalaze butike i lokali. Prema tome bi život u Visu bio miran da brojni biciklisti tu i tamo piskutavim zvonjenjem i vratolomnim tempom ne priređuju mali dotok adrenalina. Jer budući da je cijeli obalni pojas najvećim dijelom zatvoren za automobile, bicikl je ovdje uprkos — i zbog — mediteranske vrućine najpraktičnije prijevozno sredstvo. U visokoj sezoni, kada se gosti i domaći skupljaju na promenadi — dijelom jer je ovdje trajektna luka, dijelom da bi uživali svježi vjetrić — biciklisti ipak izvlače kraći kraj: često ih se tih dana vidi samo kako guraju bicikl. Tko im se želi ukloniti s puta, može razgledati četiri obrambene kule i dvije crkve iz 16. i 17. stoljeća ili arheološki muzej (uto.–ned.: 9–13, 17–19), koji obrađuje povijest grada i među čijim se izlošcima nalaze i ostatci ovdje nađenoga rimskog teatra i mozaicima ukrašenih termi iz 1. stoljeća, koje su stajale na blizom poluotoku Prirovu. Tko arhitektonske svjedoke vremena radije vidi u njihovoj naravnoj okolini, može poduzeti malu šetnju do gradskih zidina i duž njih. Naći ćete ih ako iz uvale idete u sjeverozapadnom smjeru.