Izletišta u okolici — Kanica

Katolička biskupija Šibenik leži na središnjem mjestu dalmatinske obale i daje dom više od 50.000 ljudi. Najvažnija građevina grada, katedrala svetog Jakova, uvrštena je od UNESCO-a u svjetsku baštinu, a i u drugom se pogledu u Šibeniku svake noći vidi naslijeđe kulture: Nikola Tesla svojim je generatorom izmjenične struje omogućio da Šibenik bude prvi grad na svijetu osvijetljen električnom energijom. Danas je to samorazumljivo — zato nad Šibenikom sja i glas da je odmorište vrijedno gledanja. I to, uostalom, ne bez razloga!

Slavni slapovi Nacionalnog parka Krka tek su jedna od atrakcija koje priroda izlaže na području parka: bezbrojna jezera, otoci, kaskade, brežuljci i pješačke staze te raznolika flora i fauna bili bi lijepo dostajali i za pet parkova. Želite li bogatstvo dalmatinske prirode doživjeti osobito opušteno, trebali biste se pridružiti jednom od izleta brodom i dati se proljuljati pokraj najljepših kutaka parka.

Tek od šezdesetih godina turisti su oprezno počeli otkrivati Primošten; prije toga ovamo su dolazili u najboljem slučaju jednodnevni posjetitelji da bi kući ponijeli dojam o slikovitoj staroj jezgri. No dobro crno vino babić i srdačnost 1700 stanovnika pridonijeli su dobru glasu grada, pa danas sve više gostiju preko nasipa vuče na poluotok. Još jedan razlog da se ovdje, prije svega na odmoru, osjećate ugodno: otok leži u središtu „suhoga rta" — kraja s osobito malo oborina.

Idilični gradić Rogoznica domovina je 800 ribara, vinogradara i držatelja restorana, koji su uprkos turizmu koji postupno pridolazi još uvijek sačuvali svoj narodski karakter. Što kažu susjedi ovdje je važnije od informacija s interneta, računanje se vremena ravna po položaju sunca a ne po praznicima vlade, a povijest je mjesta obilježena više legendama, basnama i mitologijama nego rezultatima povjesničara koji istražuju. I tako je Rogoznica uvijek malo izvan svijeta, malo bajkovita — točno tako kao što se to za odmor od svakodnevice može samo željeti!

Tko govori o Trogiru, misli na staru gradsku jezgru na poluotoku pred Čiovom, uvrštenu u svjetsku baštinu. Ovdje se niže katedrala na palaču na samostan, a pred rivom mladi jure gliserima kao u drugim gradovima automobilima. Time posve nedirnute, mlade žene osmišljavaju odjeću za vlastite butike, vlasnici kavana miješaju okuse sladoleda koji moraju biti još ukusniji i domišljatiji od konkurentskih, a turističke se skupine vode uskim ulicama. Udaljite li se od glavnih putova i prihvatite da ćete se zbog neočekivanih slijepih ulica više puta morati vraćati, lako se može dogoditi da nađete najukusniju i najpovoljniju pizzeriju u gradu! (Oko 12 četvornih metara prodajnog prostora, mali stakleni pult, oskudno sjedenje u dvorištu pred njom. — Više se ne odaje!)

Tko uopće može stanovati u muzeju? Sretnici koji su svoje stanove smjeli urediti iznad dućana u nekadašnjim stajama i plemićkim odajama Dioklecijanove palače to, u neku ruku, čine. Jer najslavnija građevina grada nije mrgodnim zaštitarima čuvano turističko okupljalište, nego i danas pulsirajuće srce grada. Ponekog posjetitelja treba tek upozoriti da se odavno nalazi u Dioklecijanovoj palači, dok je on još zamišljeno traži na svojem planu grada. Jednako opušteno kako Split postupa sa svojom svjetskom baštinom, tako se lako i živi u toj metropoli: povoljni restorani, dobro održavane plaže, kavane s bajnim pogledom na more i bogata kulturna ponuda već pri prvom posjetu čine odluku „ovamo se vraćam" posve laganom.

Poput pustinje od krša izdiže se preko 100 otočnih vrhova iz mora i pruža sivozeleni kontrast tamnoplavom Jadranu. Nacionalni park Kornati uspostavljen je da bi se zaštitile te jedinstvene i osebujne tvorbe i sačuvala njihova neizgrađena prirodnost. Pritom se često previđa: svoj svojstveni izgled otoci su otočja dobili tek sustavnim krčenjem. Jer prije nego što su Iliri ovdje gradili svoje brodove, Kornati su bili bujno obrasli — pa je (ironija povijesti!) kraj upravo zbog jednog grijeha prema okolišu postao prirodnim čudom.