Znamenitosti — Kaštela

Kaštelanci svoje više od 1500 godina staro stablo masline s ljubavlju zovu „Mastrinka“. Starije od samoga mjesta, nije predano odakle uopće potječe — neki kažu Italija, drugi spekuliraju na Grčku. U svakom slučaju tada vjerojatno teško da je imalo obujam stabla od 6 metara i korijenje preko površine od 100 m². Danas se jednom na godinu odvija berba maslina, čiji je prinos s obzirom na 10 metara visoku krošnju s radijusom od 11 metara znatan. Same se masline prešaju u ulje, koje se na mjestu isključivo nudi na prodaju.

Za veličinu grada zapanjujuće obilje parkovnih nasada ne zadivljuje samo posjetitelje. I komisija europskoga saveza za cvijeće i okoliš bila je tako oduševljena raznolikošću i dobrim održavanjem da je gradu dodijelila bronzanu nagradu „Entente Florale“.

„U čast svetoga oca Ivana Pavla II. osnovali smo biblijski vrt nad uvalom u Stomorju“ stoji na spomeniku na ulazu u park. Vrt je ovdje uređen u godini 1998. jer je stanovnicima okolice palo u oči da se zapanjujuće mnogo biljaka, koje se spominju u Bibliji, ovdje posve naravno pojavljuje. Dobro se poklopilo da je na istom mjestu već 1189. bila izgrađena mala crkva, koja je tematski prikladno dopunjena preslikom Noine arke na otočiću u rijeci. Vrijedna su gledanja osim toga djela raznih kipara, koji su se ovdje ovjekovječili kršćanski inspiriranim objektima.

Godine 1976. osnovna se škola preselila u novu građevinu, okruženu s četiri hektara neodržavane divljine. Učenici i učitelji pretražuju područje, plijeve korov, kupuju biljke i tijekom godina uređuju taj park, u kojem se danas može vidjeti, mirisati i — kad nitko ne gleda! — i dodirnuti 1400 biljnih vrsta iz cijeloga svijeta. No nisu ovdje vrijedne gledanja samo biljke, dokumentiraju se i poznati stilovi vrtne arhitekture (kao u engleskom ili francuskom vrtu), a u središtu parka raste najveće maslinovo polje cijeloga hrvatskoga obalnoga pojasa.

Umjetnički uređen vrt, koji neposredno prelazi u more i plažu, jest 7500 m² velik park Vitturi, koji je zamislio predsjednik agrarne akademije u sredini osamnaestoga stoljeća. Od 1968. upisan je i kao spomenik prirode i kulture, što se lako može shvatiti ne samo zbog njegove koncepcije, nego i s obzirom na raznolikost vrsta. Uz biljke tipične za mjesto kao čempres, lovor i smreku ovdje uspijeva i kakao. Posjetitelji ovdje mogu brzo šetati između pedantno oblikovanih i divlje bujajućih područja.

Gorje Kozjak zatvara mjesto Marinu na sjeveru i doseže od unutrašnjosti zemlje do morskoga zapljuskivanja. Ovdje se gora završava najdužom liticom Hrvatske, čiji bijeli kamen svjetluca u utrku s morem. Najviša točka gorskoga lanca jest Veli vrj sa 779 m. Na njegovim stranama rastu između ostaloga orhideje, mirta i tipične mediteranske biljke. One su nomadima prošlih dana bile i lijek, a za vozače bicikla i pješake našega vremena više radost za oko. Tko bi rado dulje ostao između surovih stijena i zelenih strana, može naći krov u jednom od četiriju planinarskih domova.