Odabrani otoci — Nacionalni park Kornaten

Glavni otok Kornata mjeri doduše ponosnih 25 kilometara u dužinu, no na svojem je najimpozantnijem mjestu još uvijek samo 2,4 kilometra „tanak“. Sa 237 metara na njemu se nalazi i najviša uzvisina parka prirode i nadalje i najviše znamenitosti. Tu bi bila npr. kula Tureta, koja je u blizini malenoga naselja Polje Tarac nekoć bila podignuta kao stražarska kula. Kulica koja mjeri 10,4 x 5,5 m čini se kao da se stapa s naslaganim kamenim pločama koje su tako tipične upravo za jugoistočni dio Kornata. Ovdje se, na najkrajnjem kraju, poluotok proteže preko sedam kilometara daleko u more, u međuvremenu tako duboko pada da samo 200–300 metara izbija iz mora kao prevlaka, no na njegovu kraju stoji 109 metara visoki Opat, kupasta gora u obliku „glave abata“. Ovdje se osobito upečatljivo može prepoznati fenomen naslaganih i vjetrom sedimentiranih slojeva kamenja. Osim toga se na otoku nalaze daljnje uzvisine s kojih se ima čudesan pogled na cijeli park prirode — i na otoke i dalje od njega — kao i na posljednja mala naselja, koja su dijelom ipak samo sezonski obitavana: u Vruljama još stoji 65 kuća, u susjednim uvalama sa selima Lučica i Kravljačica stoji ih ukupno manje od 50. Stanovnici i dalje obrađuju svoja polja, posvećuju se ovčarstvu ili idu na more u ribolov. No ulovljene su ribe isključivo namijenjene vlastitoj potrošnji, jer se zbog strogih pravila nacionalnog parka njima ne smije trgovati. Ali kada se već jednom bude gostom, možda se smije i malo probati …

Na tom susjednom otoku Kornata može se razgledati impozantan klif u blizini uvale Telašćice, koja prema morskoj strani otoka brodove prima svjetionikom. Ovdje se nalazi i poluotočić Dugoga otoka, uz koji leži Taljurić, kružni greben velik 70 x 50 metara i visok samo 1-2 metra, koji pri valovima opet i opet valovi prekrivaju i potom ponovno izlazi. Kao prsten, odnosno tanjur („tajer“) izgledao je mještanima, tako da su cijelu uvalu nazvali po njemu.

Na taj pitoreskni otočić na žalost se smije stupiti samo s posebnim dopuštenjem i pod nadzorom — a i tada samo ako slučajno imate znanstveni nalog u torbi za plažu. Jer da bi barem malo područje nacionalnoga parka ostalo nedirnuto od ljudi, u odstojanju od jedne morske milje oko otoka uspostavljeno je „no-go-područje“. Ovdje bi vegetacija trebala ostati posve prepuštena sebi samoj i time s jedne strane biti korisna klimi šire okolice, a i izvor za najnovija biološka i geološka istraživanja. No dajte se utješiti: i ostatak Kornata takve je zadivljujuće ljepote — tako da bi to što ovdje propuštate možda čak bilo previše dobra!

Na otoku Piskeri, koji svoje ime vjerojatno ima od latinske riječi za „ribnjak“, danas se nalazi — pola ovdje, pola na susjednom otoku Panituli — jahtaška luka Kornata. Ovdje je u međuvremenu dosta mirno, no prvotno je na tom mjestu stajalo jedno od najvažnijih mjesta Kornata — srednjovjekovno ribarsko selo sa skladištem ribe i obradom ribe. Oko 50 kuća vjerojatno je ovdje stajalo, a i u godini 1824., iz koje postoje pisani dokumenti, bilo ih je ipak još 13. Danas je otok gotovo kao izumro — osim, naravno, sveprisutne i posve vesele prirode! Sačuvano je još samo pet kuća i crkva iz godine 1560., koja mjeri samo dražesnih 8 x 14,8 metara i jednom je bila podignuta za ribare mjesta.