Povijest — Krka

Kada su se nakon kraja posljednjega ledenog doba raspustile ledenjačke mase u srednjoj Europi, kada se razina mora podigla i otopljena voda morala naći svoj put kroz zemlju, oblikovali su se i početci današnjega korita rijeke Krke. Potaknuta erozijom i visokom razinom podzemne vode, rijeka se kopala sve dublje u porozne kamene zidove i dala nastati današnjim kanjonima, dolinama i jezerima. U tom su se posebno impozantnom i jedinstvenom krajoliku brzo naselili i ljudi i tako je područje današnjega nacionalnog parka od antike nadalje neprekidno bilo obitavano. Na obalama se pasla stoka, a na sunčanim se stranama gajilo vino, nekoć gusta borova šuma bila je u korist gradnje kuća i brodova najvećim dijelom posječena, no Krka je zadržala svoju naravnu čaroliju. I tako je veći dio riječnoga toka već 1955. godine bio priznat kao posebno vrijedan zaštite. Budući da je na terenu već od početka 20. stoljeća stajalo nekoliko hidroelektrana, koje su strogo uzevši teško sjedinjive s konceptom nacionalnog parka, faktično se osnivanje Nacionalnog parka Krka odgodilo do 1985. godine. Nažalost su se u sljedećim godinama u tomu odgovarajuće slabo naseljenom kraju vodile ljute borbe i još danas nisu sve mine očišćene iz podrasta. Od 1997. parku pripada 110 četvornih kilometara od Butišnice do Skradinskoga mosta, oko 100 od njih zauzimaju strane i livade, šumske površine i stijene. Ovdje se pješači i promatra, uživa se svježi zrak s laganom aromom začinskih biljaka i trava, topla sunčana svjetlost i uvijek iznova pogled na sad hučnu, sad žamornu rijeku s njezinim nebrojenim vodopadima.