Savjeti za znalce

Da bi se u svako godišnje doba posjetiteljima pružio sličan prizor i da bi se negativni efekti erozije držali što je moguće manjima, razinu vode u Nacionalnom parku Krka reguliraju tri vodena postrojenja. Pri tome se voda uvijek najprije nakuplja dok se gotovo ne pomisli da vodopad presušuje — tada se opet ruši dolje ogromna masa. Ta se pojava može promatrati više puta dnevno — najbolje se na ulazu propitajte za aktualna vremena za pojedine vodopade!

Već kratko pred svojim ušćem u Jadran sadržaj soli rijeke Krke mijenja se tako jako da ju se više ne može gledati kao rijeku slatke vode. No to ne leži u naplavljenim mineralima, kako bi se moglo pretpostaviti, nego ima daleko dugoročnije uzroke: nekoć je rijeka tekla još znatno dalje prema zapadu, no s porastom razine mora na koncu posljednjega ledenoga doba slana je voda iz Sredozemnoga mora zapljusnula u dolinu rijeke, koja se sada nalazi neposredno za obalnom linijom. I tek kad bi ta voda za tisućljeća bila posve isprana iz dubine tla, teći će u Krki slatka voda sve do obale!

Iako je park već od 1955. bio pod osobitom zaštitom prirode, bilo je vremena i situacija u kojima se na takve odredbe nije moglo obazirati. Tako su tijekom jugoslavenskoga građanskoga rata u šipražju s druge strane cesta ostavljene brojne protupješačke mine. Uprava parka sada izričito upozorava na to da se ne udaljava od označenih staza — čekaju li zaista još u podrastu aktivirane i za eksploziju spremne bombe, neka ostane otvoreno — već samo iz ljubavi prema jedinstvenoj prirodi trebalo bi se držati te preporuke (i drugih propisa)!

U zelenu oazu na obalama Krke ne vuče samo turiste i stanovnike blizih mjesta, i najslavniji od svih indijanskih poglavica ispuštao je pri pogledu na spektakularne vodopade svoje krike radosti. Tako je barem predano. A da se kupao u jezerima pod slapovima, možemo pak i danas vidjeti u filmovima o Winnetouu!