Flora i fauna

Osjećaj da se putuje „preko mora, a zapravo kroz šumu“, kada se brodicom približavao otoku Mljetu, imao je dubrovački pjesnik Ignjat Đorđić već u 18. stoljeću — a i u 12. će stoljeću taj učinak biti dobro razumljiv, jer od gorskih vrhova do obalnih pojasa gotovo nijedno mjesto u nacionalnom parku nije obraslo borovima, česvinama, planikama i mnogim drugim izdancima. No osim drveća, koje se prije 1960. rado koristilo i kao građevni i ogrjevni materijal (česvina), za bojenje ribarskih mreža (tršlja), kao osnova za rakiju i marmeladu (planika) i za mnoge druge svrhe i kojega je zato u punoj visini još samo oskudno, upravo je makija razlog za svakoga ljubitelja botanike da putuje na Mljet: ta mediteranska šuma šipražja nigdje u cijelom sredozemnom prostoru ne raste tako gusto i bujno kao ovdje. Vitice prorastaju i zgušnjavaju grmlje i male mladice, tomu pripadaju zimzelene biljke poput zelenike, resike, tršlje, širokolisne zelenike i rogača. One čine makiju tako neprohodnom i karakterističnom za ovaj kraj. Između se uvijek iznova nalaze velike površine najljepše borove šume i u obje zbirke biljaka prema tome različite vrste životinja nalaze svoj optimalni dom, a miris cvjetova i eteričnih ulja biljaka lebdi nad Mljetom i daje mu posve osobitu atmosferu.

Nisu samo šetači i ronioci uvijek iznova iznenađeni bogatstvom vrsta Nacionalnog parka Mljet — ni istraživači daleko još ne poznaju sve ovdje domaće vrste životinja. Sigurno je da u krškim stijenama živi osobito mnogo šarenih gušterica, među njima oštroglava gušterica, zelembać i naravno krška gušterica. Prije je na Mljetu bilo i relativno mnogo zmija — toliko mnogo da je stanovništvo 1909. godine pustilo na slobodu nekoliko mungosa da bi napravilo kraj tomu zlu. Prema tome su ti gmazovi danas rijetki — a mungosi prema tome dobro uhranjeni. Osim zmija njegovim najdražim jelima pripadaju i ptice koje se gnijezde na zemlji, no danas se ravnoteža između tih azijskih grabežljivaca i njihova plijena drži tako stabilnom da uprava parka fond prepušta njegovu naravnom razvoju. Kao daljnji su sisavci na Mljetu zastupljeni prije svega krški miš, jež, puh, kuna, zec, šišmiš te jelen lopatar i divlja svinja. Kod ptica se opis pokazuje već težim, jer mnoge ptice selice na Mljetu borave samo privremeno. Tko ovamo putuje u blagoj zimi, naći će šumu naseljenu i ozvučenu drozdovima, grmušama, sjenicama i mnogim drugim pjevicama, na obalama i na slatkovodnim mjestima nastanile su se močvarne ptice poput divljih pataka, čaplji i šljuka, a u višim se predjelima mogu promatrati sokoli, ušare i brojne vrste golubova. Tko je nakon svih tih životinja još znatiželjan za daljnja živa bića, jednostavno se s opremom za ronjenje na dah ili s bocama baci u more i legne u zasjedu — ne bi trebalo dugo trajati dok se ne otkriju šarene, svjetlucave ribe, filigranske vodene biljke, osjetljivi rakovi, elegantne meduze i možda čak i jedna ili druga sredozemna medvjedica. Nju se ipak nalazi isključivo na morskoj strani otoka — i to samo s malo sreće!