Povijest — Mljet

Povijest Nacionalnog parka Mljet počinje prije tisuća godina, kad su se u kredi ovdje skupljale naslage i tako stvorile tipično vapnenačko i dolomitno tlo. Podloga je bila vrlo nepravilna, današnji gorski lanci to dokazuju. S porastom morske razine na kraju posljednjega ledenog doba poplavljene su neke doline i pregrade pred njima, tako da su nastale za nacionalni park tipične uvale, koje, međutim — ne najmanje zbog guste šumovitosti — mještani zapažaju kao jezera: Veliko jezero veliko je 145 ha i duboko do 46 m, manje Malo jezero, koje s mora leži za njim, mjeri ipak još 24 ha i 29 m u dubinu. Neki znanstvenici nagađaju da su ta jezera u antici doista još bila prava jezera, dakle uokolo zatvorena kopnom. No i tada bi zbog propusna vapnenca već bila napajana morskom vodom. Sigurno je da rastuća morska razina otvore unutar jezera čini sve širima, tako da će u ne odveć dalekoj budućnosti doista više podsjećati na uvale nego na jezera. Da bi se na tu okolnost upozorilo i osjetljivost za okoliš za tu temu izoštrila, sjeverozapadni je dio otoka Mljeta već 1960. proglašen nacionalnim parkom. Čini se stoga prilično neplodnim doznati da je u istoj godini tada samo 4 m široki i 1 m duboki otvor Velikoga jezera proširen u kanal duboku 2,6 m i široku 13,6 m, kako bi se olakšao brodski promet s lukom Solina. No upravo je time podržan turizam, čime o posljedicama rastuće morske razine doznaje mnogo više ljudi nego samo nekoliko stotina otočana, koji sa svoje strane doduše trpe od te težnje, ali je ne mogu samostalno zaustaviti. A uzina između Velikoga i Maloga jezera ostavljena je u svojem prirodnom stanju, tako da je danas široka 2,6 m i duboka oko pola metra. Godine 1997. okolni je morski pojas pridodan području koje osobito treba zaštitu, tako da park danas ima površinu od 54 četvorna kilometra, od kojih je 23 pokriveno vodom.