Znamenitosti — Mljet

Uprava parka nudi brodske ture kroz prolaz Veliki Most, pri kojima se prolazi kanalom Soline i potom se okreće prema zapadu da bi se razgledale visoke, strme litice koje se tamo obrušavaju u more. Taj je prizor već i s visine zadivljujuć, no zaista impozantno stijene djeluju tek kad se s vode gleda uvis prema njima. Budući da je ulaz u Veliko jezero svim drugim brodovima zabranjen, ponudom uprave parka pruža se jedinstvena mogućnost.

Dok priroda u ostatku nacionalnoga parka samo buja od snage, palaču Polače mogla je na radost malo impresionirati: zidine iz 3.-5. stoljeća poslije Krista vjerojatno su podignute kao ljetno sjedište jedne rimske patricijske obitelji i od tada su ih nastanjivali svi naredni naraštaji: još i danas ljudi žive u tom kompleksu, u međuvremenu izgrađenom u cijelo mjesto. Zapadno od prvotnih zidina palače nalaze se ostatci bazilike, na brdu Glavici uzdižu se ruševine kastela, a istočno od palače otkrivene su dvije daljnje sakralne građevine. Mjesto je dakle točka privlačenja opet i opet ne samo za odmorišnike, nego i za (hobi)arheologe!

Na malom otoku Svete Marije posred jezera Veliko jezero i danas stoji benediktinski samostan iz 12. stoljeća. Dok su monasi tada na nepristupačnom otoku našli osamljenost i mir koje su tražili, danas tisuće posjetitelja na godinu ovdje otkrivaju zanimljivo o kulturi i povijesti kraja: crkva i samostan podignuti su u romaničkom stilu, no poslije su prilagođeni renesansnom i romantičnom stilu, a unutar tih zidina nastali su — inspirirani prekrasnim krajolikom i potpomognuti samoćom — neki od najvažnijih spisa hrvatske kulture.

Izvan nacionalnoga parka u blizini sela Blato, Sobra i Prožurje priroda se odlikuje prije svega „poljima“ — udubinama u tlu s neposrednom vezom s morem, tako da sadržaj soli u njima stalno koleba. Nakon padavina ovdje se stvaraju jezera, u ljetu se doline isuše do malih vodenih jama, mjesta slane vode (saltine) smjenjuju se s mjestima slatke vode (baltine) i tako stvaraju vodeni spektakl koji se rijetko nalazi. Tko razgledava nacionalni park, zanima se i za prirodne pojave izvan flore i faune i ima još malo vremena, ne bi trebao propustiti te vodene jame.

Na južnoj obali, otprilike na polovici dužine otoka, leži grota Jama, prijašnja krška pećina čiji se strop urušio i tako u kamen razderao duboko ždrijelo. S visine se ima zadivljujuć pogled na strme stijene i more koje zapljuskuje u tu grotu, a tko želi, može do toga vidikovca doći pješice iz Bambina polja u približno pola sata. Tko se odvaži, može zatim i po strmim stazama sići sve do razine mora. Jednostavnije je — ali ovisno o vremenu — brodom uploviti u grotu: ribari ovdje redovno usidre, no budući da kamene stijene, koje Jamu dijele od otvorenoga mora, imaju veoma niske stropove, siguran je prijelaz moguć samo pri veoma mirnom moru.